TRAZI I DACE TI SE
Kao mlađa, lako sam i često nalazila deteline , i tad sam i verovala u svoju sreću. Pre par meseci setim se da je baš dugo nisam ni tražila,
ni našla, i pošto imamo ogromno dvorište, počnem sa vremena na vreme da je tražim.Međutim, od nje ni traga ni glasa.
I tako pre neki dan, na praznik Petrovdan, odem u crkvu, malo popričam sa Bogom i zatražim neki znak, i ako me čuje da nađem detelinu.
Dođem tako kuci, legnem na omiljeno mi ćebe u dvorištu i kao ajde da je nađem. Gledaj, gledaj...i od toliko deteline, ni jedne sa 4 lista.
I nekako dignem ruke od potrage.Nema ni deteline, ni znaka.
Spremimo se sin i ja za Petrovdanski vašar, izađemo na put da sačekamo prijatelje i u trenutku bacim pogled na travu i ugledam je.
Bukvalno me je dozvala.I to vam je ta moja detelina, moja sreca, moj znak NJEGOVE i moje povezanosti, NJEGOVE prisutnosti, NJEGOVE ljubavi
prema nama. I, da kad nam naiđe teško, nije nas Bog zaboravio, ni napustio, samo nam je dao da naučimo lekciju i da još više verujemo u NJEGA, u
proces života, jer Bog ti uvek da oniliko tereta koliko možeš da poneseš.
Коментари
Постави коментар